Zasvjetlite u plavom – 2. travanj, svjetski dan svjesnosti o autizmu

Svjetski dan svjesnosti o autizmu Glavna skupština UN-a odabrala je za obilježavanje 2. travnja čime želi skrenuti pozornost javnosti diljem svijeta na sve veći problem ovoga složenog poremećaja koji se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života. Povodom svjetskog dana svjesnosti o autizmu donosimo vam prekrasnu i poučnu priču koja nama roditeljima djece s autizmom i drugim poteškocama u razvoju daje snagu i djeluje inspirativno.

Priča je objavljivana više puta ali uvijek i nanovo djeluje motivirajuće.

“Često su tražili da opišem kako je to odgajati dijete s poteškoćama – da bih time pomogla drugim ljudima, koji nemaju to jedinstveno iskustvo, da razumiju o čemu se radi. To je ovako….

Kada očekujete dijete to je kao da se spremate na neki prekrasan izlet – na primjer u Italiju. Kupite hrpu vodiča i napravite krasan plan. Koloseum. Michelangelov David. Gondole u Veneciji. Možda naučite koju talijansku frazu. Sve je to vrlo uzbudljivo.

Nakon mjesec dana uzbudljivih priprema, stiže dan odlaska. Spremite torbe i krenete. Nekoliko sati kasnije, avion sleti. Dolazi stjuardesa i kaže: “Dobro došli u Nizozemsku!”. “Nizozemska?!?”, kažete vi. ”Što ja radim u Nizozemskoj? Platila sam za Italiju! Mislila sam da sam u Italiji. Cijeli život sam sanjala da dođem u Italiju.”

Ali, došlo je do promjene u redu letenja. Sletjeli su u Nizozemskoj i sad morate tamo ostati. Važno je da vas nisu odveli na neko strašno mjesto, odurno, prljavo, puno pesticida, gladi i bolesti.

To je samo jedno drugačije mjesto. Tako morate izaći i kupiti nove vodiče. I morate naučiti sasvim nov jezik. I srest ćete mnogo novih ljudi koje inače nikad ne biste sreli. To je samo drugačije mjesto. Ono je mirnije od Italije, manje blještavo nego Italija. I nakon što ste neko vrijeme tamo, zaustavite dah, pogledate oko sebe i počinjete primjećivati da Nizozemska ima vjetrenjače… i Nizozemska ima tulipane. Nizozemska ima čak Rembrandta.

Ali svi koje znate dolaze i odlaze u Italiju… i hvale se kako su tamo proveli prekrasno vrijeme. I do kraja svog života govorit ćete: “Da, i ja sam tamo željela ići. To je ono što sam planirala.” I bol zbog toga neće nikad, nikad, nikad, nikad proći… jer je gubitak tog sna jedan jako, jako važan gubitak.

Međutim…ako potrošite svoj život jadikujući što niste bili u Italiji, nećete nikada biti slobodni da uživate u jednoj vrlo osebujnoj, vrlo dražesnoj stvari… u Nizozemskoj.”

Kredit: Dobro došli u Nizozemsku – Emily Perl Kingsley

Komentiraj: